Uvijek u ovo predblagdansko razdoblje, uhvati me neka vrsta inventure... Kako se bliži vrijeme vjerovanja u čuda, dobrih želja i još boljih djela.... razmišljam o svojim čudima, željama i dobrim djelima koje jesam i koje nisam učinila..
Razmišljam o ljudima koji su moj život taknuli i ostavili neizbrisiv trag, o ljudima koji su otišli, o ljudima od kojih sam otišla, o ljudima kojima sam željela dobro i o onima kojima nisam to poželjela...
Razmišljam o svom privatnom i profesionalnom životu, o krivim i pravim odlukama...
I zaključujem -
godinu sam starija, godinu pametnija.
Neke odluke su možda bile krive, ali neke su bile dobre.
Neki ljudi su možda bili krivi, ali neki su bili dobri.
Neke situacije su me osiromašile duhovno, ali neke su me i ispunile.
Dakle, i nije sve loše.
Drage moje kolegice blogerice i kolege blogeri....
za Božić vam želim sve najbolje.... želim vam pregršt poljubaca, osmijeha, divnih ljudi i prekrasnih iskustava....
Želim vam pregršt pravilnih odluka i situacija koje će vas ispuniti i činiti vas sretnima....
Ali, na kraju dana, želim vam i malo pogrešnih odluka i krivih ljudi, jer svako takvo iskustvo nas čini pametnijima, jačima i iskusnijima.... i drugi put ćete znati pravilno izabrati....
veseli me vidjeti tvoj post...dugo te nije bilo(ali onda, nije bilo ni mene) želim ti sretan božić! lijepo je vidjeti ljude koji shvaćaju da je svaka odluka u životu bila bitna, bez obzira je li bila "kriva" ili "prava" dovele su te tu gdje jesi...i dok god si zadovoljna sobom, očito si napravila dobar posao. zagrljaj ostavljam!
naravno da s frajerom u kojeg sam bila zaljubljena kad sam imala 16 nije bilo ništa. Našli smo se još par puta, sex je bio tak-tak.... valjda sam prvi put bila fascinirana činjenicom da sam bila jako zaljubljena u njega. Neke stvari iz teen godina jednostavno treba tamo i ostaviti.
Naravno da ništa spektakularno ne događa. Naravno da je nekih par frajera prošetalo kroz moje dane i isto tako prošlo. Naravno da me nitko nije zainteresirao. Naravno da sam se vratila Bivšem... u krevet, mislim. Ne u doslovnom smislu.
Naravno da nisam normalna... Ali eto, puno radim, imam malo vremena. Nikog ne volim i nitko ne voli mene.
A on je tu - na raspolaganju. I naravno da kad petkom izađem s curkama i kad se zarakijamo, da mi ruka poleti na telefon, i pod njegovim imenom odaberem opciju - send sms.
I naravno da sex bude fantastičan, i naravno da se uvijek potegnu neka stara pitanja i naravno da se uvijek ujutro osjećam ko govno. I najradije bih se samo nezamijećeno išuljala...
I naravno da mi je puna kapa svega. I naravno da se svaki put kunem da je taj put zadnji put.
Ali mislim da je zadnji put i bio zadnji put. Znate onaj stih od Gibe - Nit te volim, niti mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put.
E, tako sam se ja nekako osjećala zadnji put.
I već mi je dosta svega. I već bih zaista nekog svog, s kim bih spavala mirna.
Hm.... Ja ga ne bi čekala. Posvetila bi se svom danu, tako bi organizirala djelatnosti, da bi uživala totalno. A kada će čaroban pogled dotaknuti tuđi čaroban pogled...? Potrebno je vrijeme, prostor, sloboda...... I kretanje kroz različite socijalne krugove....
hej honey...
kakva telepatija...ove dane bas mislim na tebe i vidim novi post na blogu..i eto jebe mu kao da slusam samu sebe...svaki put je zadnji, svaki put prilikom rakijanja tipke lete na sms bivsem...miran san i jutarnje budenje pored nekoga svoga neprocjenjivo...uff...ljudim te, docekati cemo i mi svojih 5 minuta....
Slomili su mi ga 1. put kad sam imala 16.
Drugi put kad sam imala 26.
Ako nastavim ovim nizom, sljedeće je sa 36.
Drugi put sam to bolje podnijela... zapravo... ovisi s koje strane gledam.
Prvi put mi ga je slomio dečko koji je bio stariji od mene nešto sitno.. ali dovoljno kad ja imam 16. On je htio sve, a ja sam se htjela držati za ruke.
Ostavio me, i to je bila neopisiva tuga i neopisiv jad. Kunem se, kad je rekao da je gotovo, čula sam kako je moje malo srce puklo.
Bilo je potrebno mjesec dana u krevetu, sa spuštenim roletama, plakanja i tugovanja... i tapšanje po ramenu od mog najboljeg prijatelja te pep talka kako sam ja ionako bolja od debila 10 puta i kako mi on ne treba u životu.
Ipak, ne mogu reći da sam ikad potpuno zacijelila.
Svaki put kad bih ga srela, prešla bih na drugu stranu ulice, jer bih se uvijek - samo jednim pogledom na njega, sjetila neopisive tuge i jada. Prelazila sam cestu kad bih ga srela godinu poslije, 5 godina poslije, 10 godina poslije, i 12 godina poslije.
U svemu tome, zaljubila sam se opet. On mi je slomio srce sa 26, nakon 4 godine ogromne ljubavi i sreće. Zapravo mislim da smo jedno drugom slomili srca.
Nisam plakala mjesec dana, ali sam spavala s njim sljedeće dvije godine.
Iskreno, ne znam što je gore...
Ali kraj je isti - kad ga vidim, prelazim na drugi kraj ceste. Ne zato jer me pogled na njega boli, nego zato jer me nevjerojatno iritira sve ono što sam prije tako voljela. Nekad se uhvatim kako se pitam - Kako je moguće da sam to voljela 4 godine izvan svake pameti?!
Ali ono što me sada muči je - da li te ljubavi zaista prestaju? Da li se slomljena srce ikad potpuno oporave...? Da li zaista osobu koju smo iznimno voljeli više ne volimo ili smo samo to sve potisnuli i nadamo se da to neće isplivati van...
To me sve jako sada zanima, zato jer... nedavno sam došla u doticaj s onim koji mi je slomio srce kad sam imala 16.
Naime, trebala sam ga poslovno, pa sam ga morala nazvati. Na tren sam se zapitala hoće li uopće znati tko ga zove. Jer ako je on bio tako značajan za moj mali život, ne mora značiti da sam ja bila značajna za njegov...
Ali shvatio je tko ga zove. Ja sam bila izvan sebe. Trebalo mi je 15 minuta da ga nazovem.
I drhtale su mi ruke.
Popričali smo o poslu, rekao je da će se vratiti s povratnom informacijom o svemu.
Javio se. I to je potaklo lavinu dopisivanja između nas. Lavina je trajala tjedan dana. On - svaki dan.. on - otvoreno pokazuje da je zainteresiran.. On - nabraja mi mjesta na kojima me sreo i na kojima ga nisam pozdravila.. On - javlja se samo da mi kaže da me nije zaboravio, ali da je malo u gužvi.
On - zove na kavu.
Pola sata prije kave, tresla sam se ko prutić na vjetru.... Imala sam na sebi najljepši crni kombinezon bez ramena ( sise mi izgledaju veće) .
Našli smo se na kavi. Skoro sam polomila slamku, prolila cedevitu, a šalicu kave sam naginjala u sebe, čak i kad u njoj više nije bilo ništa.
Kava je prošla u smijehu, mojoj potpunoj nervozi. A on se činio tako smirenim i kežual.
Kad sam došla doma, samo sam bila raspižđena i odlučila se sabrati - jer nemam ja više 16. Naučila sam i ja par trikova.
Promjena mog ponašanja, izazvalo je negodovanje s druge strane, pa me se optužilo da sam hladna, nezainteresirana i da ga ne doživljavam ozbiljno.
Malo sam se primirila, i nakon toga je uslijedila večera.
Nakon toga je uslijedilo ljubakanje. A u meni se probudila 16-njakinja... I sve se u meni uznemirilo, sve se nekako izokrenulo... leptirići su me odnijeli u neki sasvim drugo vrijeme. Sex je naravno bio izvrstan.
Nakon toga je sve išlo u željenom toku. Čuli smo se, ljubakali se, ležali budni u 7 ujutro. I sve se činilo b.o.
Ali, od nedjelje se nismo čuli. Ni vidjeli.
I pitam se - da li sam zapela u prošlosti - gdje ja opet imam 16, a on opet ispada mulac?!
Draga moja. Polu-odnosi su zlo. Polu-odnosi su siguran put ka padu. Vjeruj mi, znam. Meni su isto dva puta slomili srce. Samo, kad sam imala 17. I kad sam imala 19. I ništa nisam naučila. Vraćanje na staro, gradnja nečega na ruševinama ne znam da je ikome donijela nešto dobro. Srce se oporavlja. Drži se, ne daj im se, budi jaka, moraš. :) Ne javljaj se dok se on ne javi, i ja provodim tu taktiku ovih dana! :D
Koja je ranjivost ispod njegova ne javljanja. Stavi njega u centar. Ne pretpostavljaj nego ga lijepo pitaj. I reci mu sve u tančine......golu istinu. Imam podsvjesni filing da ćeš biti njegova žena.... Pa to mu je idealna prilika.
Malo riskiraj i daj sve od sebe. Ne znam zašto...nisam okusila taj filing da mi netko slomi srce. Tko me jednom zavoli,znam da me voli i dalje... Ostalo su nijanse na koje se ne osrvrćem previše. Tražim izlaze u hodu... Možda to hodanje ne da vremena za duboku togu.... Da...stvar je u samopouzdanju možda?
pametno. i nemoj. a oko zacjeljivanja imam i ja svoju provjerenu teoriju. :Đ tonkičin teorem. ne znam, kako drugima, no ja sam se uspješno otkačila od svega što je bilo, a tome je uveliko pridonijelo i njihovo ponašanje. :)
@garbage Znam, znam, jasno je meni da gradnja na ruševinama ne može donijeti ništa dobro. Samo mi se ovo nije činila tolika velika ruševina - kao ono - pa bili smo djeca... I činilo se sve tako slatkim, napokon u pravo vrijeme... kad ono... šipak.. Ali dobro... Vidjet ćemo razvoj situacije ;) Ali držim se i ne dam se :) Mislim da sve u jednom trenu provodimo taktiku NE javljanja...
@miu Nekako i ja mislim da je to otprilike tako. Kad jednom pukne, srce se oporavi, ali mislim da nikad nije ono što je jednom bilo. Uvijek nosiš trag. Trag bivših ljubavi, trag svega dobrog i svega lošeg. Pička proračunata.... hahahhahha... odvalila sam...
@violette Ne znam, draga, ne znam. Ne znam da je baš ranjivost u pitanju. Više mi se čini da je sad došao uzeti ono što nije mogao kad sam imala 16 ;) . ali možda sam samo preoštra. Nikad ti nisu slomili srce ?! Kako je to lijepo... Imaš pravo, vjerojatno je stvar u samopouzdanju... :)
@Tonkica
Sviđa mi se Tonkičin teorem. I da - njihovo ponašanje ima uvelike veze sa svim. Samo što ja nekako uvijek se nadam, uvijek mislim - Sutra, sutra, sutra će sve izgledati drugačije... Ne bi me se posramila ni Scarlett O'Hara... :)
@zenta
Tako je. Tko ga šiša? I neću se javiti. Neću prva, sigurno! :)
@lucile
Znam da hoće, samo nam je bilo lijepooooooo... Pardon, ispravak - očito je samo meni bilo lijepo ;) Ali točka je točka.
@skladateljica snova
Samo daj. Uđi slobodno :) Nadam se da uživaš bar malo... :)
želiš li ga čuti? vidjet? ljubit? čemu taktiziranje? pozovi ga i znat ćeš. nemaš više šesnaest, a ni dvadeset šest, bar tako si rekla. onda učini nešto za sebe. saznaj što želiš i okreni to u svoju korist. dvije se stvari mogu dogodit: taktizira i on i isprobava koliko je željen, a crkava s one strane. u tom će slučaju tvoj poziv biti divna stvar i za tebe i za njega. druga mogućnost: ipak je procijenio da je sve to bez veze poslije toliko vremena, a ne želi ti glasno to reć, pa se povukao. u tom slučaju čekaš sasvim nepostojeće nešto. svojim pozivom ćeš imati jasnu sliku i prestat biti budala pred sobom.
znam kako se osjećaš. znam kako je imati slomljeno srce. i mislim da srce zacijeli ,ali nikad ne zaboravi da je imalo ožiljak. i zato ćeš s njim svaki put imat 16. a ja ću s tipom koji je slomio moje srce zauvijek imati 15. i on će imati 17. čak i kad jednog dana budemo oboje stari i umorni. vjerojatno ćemo negdje sjest, on će zasvirat gunse, a ja ću pjevat. i sjetit ću se da mi je slomio srce. svaki put. ali tako to ide. taktiziraj, bolje je tako. neka on bude ti u ovoj priči. jer nije vam više 16 :)
hm, da... ja navijam da se ne javiš! :) pusti ga, nemaš više 16 da bi se brinula oko toga što ti se neki tam tip ne javlja... Ima još riba u moru... ;) al baš nekak imam osjećaj da će se javiti.. hm, hm..
a kaj se slomljenih srca tiče, ja nekako ne vjerujem u to. mislim da je stvar u stavu. ako misliš da ti je srce neslomljivo, onda to i jest. tako bar ja mislim i možda me taj stav i zakinuo za neke duboko osjećajne veze, pošto sam se osigurala na sve načine- od čeličnog srca do žestokog kučkastog stava. ono, može me netko raspekmeziti jednom, al drugi put ne može, sunce mu j....!
ajme i mene stvarno zanima....sta je kasnije bilo...ovo je predobro :D:D:D ko bi reka da ces ponovo naic na prvu ljubav omg.. iako kazu da se u zivotu samo jednom voli....hmmm....:D
Svi vi koji doma imate žene, cure, djecu - PUSTITE ME NA MIRU!!!
Nikad se nisam smatrala tipom ljubavnice..
Nisam prosta, fina sam i pristojna. Ljubazna sam, koristim 4 čarobne riječi. Lijepo sam odgojena. Ne nosim prekratke suknje. Nemam velike sise, nemam veliku guzicu. Nemam kosu do guzice, kojom bih zamahivala.
Ja sam cura iz kvarta. Sitna, plava, s bob frizurom. Sise su mi solidna dvojka (mada ne bi škodilo da su malo veće).
Ljudi kad me vide prvo pomisle da sam:
a) slatka
b) draga
c) fina
d) duhovita
f) pametna
ili sve od navedenog, ako zbilja imam sreće.
Ali nikad, nikad, ni u najluđim snovima, ne bih pomislila da frajeri kad me vide pomisle - E ovo bi mi mogla biti ljubavnica!
Naime...
Situacija br 1:
Imam frenda. Frend ima curu, koju ja znam. S kojom pijem kave. On mi je izvorni frend, ona je pridruženi član.
I on se prestane javljati. Ja ga zovem, jednom, dva put, 5 puta.. ništa..
Čovjek se javi i kaže mi da mi ne možemo više biti prijatelji, jer sam ja njemu užasno privlačna... i sanjao me i svašta nešto i da ne možemo više biti prijatelji...
Osim ako ja ne želim spavati s njim. Ne bi on hodao sa mnom, nije da on osjeća nešto za mene. On bi samo malo iha điha sa strane!!
Pa kud sa mnom?...
Situacija br 2:
Imam poslovnog suradnika. Poslovni suradnik ima ženu. Koju ja ne znam.
I radimo mi tako skupa. Popijemo jednu kavu, popijemo dvije. Popijemo pet.
Sad već imamo frendovski odnos.
I čovjek me u toku jednog poslovnog razgovora sa smiješkom upita - Pa dobro, kad da ja dođem kod tebe doma na kavu.... Mislim, ove kave po gradu.. Ja sam ipak oženjen, pa mi nije pametno baš previše se sastajat po kavama u gradu!!
Molim?!
Situacija br 3:
Upoznam kontrolora leta. Divan, mlad, duhovit i nasmijan.
Naganja me danima za kavu. Nađemo se na kavi. Na kavi je još divniji, duhovitiji i nasmijaniji.
Kava prođe u najboljem redu. Moje budno oko nije zapazilo ni jednu grešku u koracima.
Na kraju dobila pusić u obraz i dogovor da se čujemo sutra.
Lebdila cijelu večer jer smo se dopisivali i pola drugog dana s mišlju - jel moguće da me sreća tak posrala?
Naravno da nije.
Sutradan on zove. On čavrlja, ja cvrkućem. I u sred razgovora, njemu se s divnih, nasmijanih usta strovali - Ja imam curu s kojom živim. Ali to već dugo ne štima... Možda bi mi ti mogla biti još koji razlog više da se to napokon prekine..
Ostatak nisam čula, jer sam stisnula crvenu slušalicu na mobu.
Dakle svi vi koji doma imate žene, djecu, cure - PUSTITE ME NA MIRU!!!!
i ne! ovaj zadnji mi je najbolji. mada mu je konkurencija žestoka, priznajem. :D kako, kao, treba nagovaranje.. po mojem mišljenju, da je htio, mogao je već s tim raskrstiti bez da tebe upliće. al biće bolje. gore ne može! :D
hahaha :D
kako me dobro nasmiješ, ej :D
odjebi ih sve :D nađi nekog mlađeg od sebe, za kojeg 100% znaš da nije oženjen. a ako curu i ima, nije ti konkurencija ;) :D
ali ipak ti prilaze, i prici ce i onaj pravi. Mislim da netko tamo gore vidi sve, rekao bi Đole, i želi da upoznamo puno losih ljudi tako da kad upoznamo pravog budemo zahvalne sto se to dogodilo. 8) nikad nije kasno draga
i ništa novo u državi Danskoj, ihaaaa koliko sam se ja takvih nauživala, ali je uživancija kad ih stjeraš opereš iživiš se na njima što su jednostavno svinje (oprostite svinje), u svakom slučaju, ja im lijepo kažem, od tebe i tvog seksa zanimljivija je i mirjana rakić u reporterima, kad mi tu i tamo doleti jedan takav uf što ih prašim, luzeri i jadnici, pravi les miserables, ne gubi nadu, nisu svi muškarci stoka, 99,9 % njih je, a ostatak je normalan, sam ti mlat tih 99,9 %, vjeruj mi da je to prava zabava
Naravno: ne.
Muškarci razmišljaju na svoj način; ponude se svim ženama diskretno pa koja prihvati - prihvati. Koja ne prihvati - možda prihvati kasnije.
Nisu njima važne ni boja kose ni boja grudi ni visina. Njima je važan osjećaj moći. Posjedovanja. LOVINA JE PALA.
Tisuće žena u Zagrebu dnevno pada na tom testu i u očima tih muškaraca nisu ništa drugo nego glupe guske kojima je bio dovoljan jedan fićuk u zviždalicu i one su pale. Što se radi s tim lovinama? Ima li tu poštovanja i razumijevanja prema "drugim" ženama? Ne.
Ostaju i dalje guske jer su pale.
A tzv. problemi sa ženom? Tko želi ostaviti ženu ne treba mu razlog. Koji uleti!!!
Isti uleti "prodaju" se i ženama od 60 i 80 godina svih visina, boja i veličine atributa.
Baš sam danas pričala s jednom ženom, samohrana majkka, što je ona sve doživjela...
Definitivno postoje hijene.
jedino kako te mogu utješiti je da znam da postoje i oni normalni. Oni su doduše malo povučeniji, njima treba puno više da steknu hrabrost.
I normalno je da se pitaš - činim li nešto krivo? Ipak, ne mislim da se takve stvari događaju samo onima koje "čine nešto krivo".
Pada mi na pamet samo jedna kriva stvar... Primjećuješ li uopće one koji nisu takvi? Daješ li šansu onima koji nisu samo u lovu na lovinu nego doista žele vezu? Jesu li ti zanimljivi?
Vjeruj mi, postoje. :)
imala ja prvi dejt, nakon... jelte.. brodoloma...
Upoznali smo se još prije, pa se jednom poljubili, pa se sad dogovorili za dejt.
I sve po ps-u.
Dakle, došao je po mene, sav uređen, u košuljici i trapkama.
(razveden, jedno dijete, četrdesetak godina)
Dakle, ja izašla, sva spičkana, u lijepim, uskim bijelim hlačama, štiklama, s najboljom torbom i šminkom. Te frizurom, naravno...
(single, bez djece, nisam još napunila ni 28)
Ostavljam diskretni mirisni trag kada prođem.
I sva sam zadovoljna.
Otišli na klopu, smijali se, razgovarali.
Ali znate ono - ono, kad nešto ne štima, ali ne znaš što.
Večer se divno nastavila, trčali smo po kiši do auta, smijali se još malo..
Onako, čak romantična.
I onda, kiks br. 1:
Napokon stignem do auta, bolnih nogu, jer tko je ikad trčao u štiklama po pločama u centru grada, zna o čemu pričam...
Doslovce se bacim u auto, zatvorim vrata, počnem se okretati prema njemu da nešto kažem, kad li ono - njegov jezik u mojim ustima...
Pa daj mi da udahnem, rista...
Mislila sam da će mi pluća izaći kroz nos..
Tu mi je već bilo jasno da ništa od toga...
Dao mi je i pusu za laku noć... koja je bila puno preeeeeduga i puno preeeemučnaaaaa ...
A meni bilo neugodno se okrenuti na drugu stranu..
Ja ne izlazim dok ne prolupam od želje. Kod mene je problem.......vidim umorne i prizemljene ljude. I ne da mi se utrošiti napor. Unaprijed procijenim da tu energije nema. Zato sam uglavnom sama.
Mogu biti slobodna i našaliti se,napisati prvo što mi je palo na um. "Mora da je bila kreditno sposobna(ta sa kojom je kupio stan)."
Zažmiri i postavi si pitanje: -Bi li rađe bila ljubavnica ili njegova žena. Da od žene ode tebi.Zamisli tek kako je njoj?
Imam filing o oblaku tjeskobe koji donose takvi odnosi. Kažu ljudi: -To je tajna. A ja se pitam a neverbalna komunikacija? Na nekoj razini sve je svima jasno. Kamo je tu sreća? Iako svatko sreću i ne traži. Da,ovisi što tko traži,očekuje.... Pozdrav draga Dušo!
Znam ja ovo. Znam. Budi sretna jer si se toga riješila. Zamisli kako je sretna samo ta Sadašnja jer ima nekoga poput njega. Podmetnut to kravi pod analni otvor treba. Diši, živi, dok se ne pročisti sve. :)
znam da hoces. netko pout tebe zasluzuje nekoga samo za sebe, moze to biti najdivnija simfonija al jebes to ako si u njoj kao druga violina. ti si zasluzila biti prva.jedina.
Ima nešto u tom što me nećeš.. ostavljaš mi vremena za druge... gledam kako veselo se krećeš, kao leptir oko moje tuge...
Ima nešto u tom što me nećeš... nešto čemu sama ne znaš ime...
Dugo me ne bijaše... zbog čega? Jer nisam imala pojma što da napišem... i jer sam već i bogu i vragu i sebi dosadila s ... bila sam s Bivšim... ali nikad više... opet sam bila s njim... ali sad za ozbać... neću nikad više... ups... I did it again...
Zvučim ko Britney, samo bez djece, muževa, brijanja glave....
Enihu... I did it again...
Već mjesecima se potajno viđamo... lažemo... dopisujemo po cijele noći... probala sam s drugima, Bivši je stalno stajao između nas.. kao leptir oko moje tuge...
Ne znam kako da to objasnim, ne znam kako da to nazovem.. kad smo jedno s drugim - nemamo ponosa, nemamo razuma, nemamo osjećaja za druge...
Nemamo ništa osim jedno drugog...
I umirem svaki put s njim... ubijamo jedno drugo... želimo se i ne želimo se.. volimo se i ne volimo... onda se sjetim Pabla Nerude - Volim te, i od ljubavi do nevoljenja stižem... zato te volim kada te volim i zato te volim kada te ne volim...
I moglo se dogoditi da se ne sretnemo u vremenu...
Iskreno, da se to dogodilo, da se ne sretnemo u vremenu, vjerujem da bi nam svima bilo lakše... Ovako... plutam... između njega i ostalog svijeta... između srca, koje vrišti kad odlazi od mene... i razuma koji kaže da ga pustim da ode i da ga više nikad ne vidim...
Sve mi je to tako beskrajno teško... a ne imati ga i ne vidjeti nikad više, bilo bi mi još i teže... i gledam ovaj post koji sam napisala prije ovog... i mislim si kako sam glupa bila misleći da je to kraj... i da ga više neću željeti...
toliko te razumijem jer sam i sama u istom sranju...ni ne znam koliko sam si puta obecala kraj i da idem dalje..al to stanje mi djeluje kao da se nikad necu izljeciti od njega, ni ja ni moje misli..stalno hodam po istom putu, i one mrvice koje pruza postaju dovoljne za jedan trenutak moje srece..i ti mi se drzi i da uvijek smo ko ta britney ups I did it again,again and again..dok jednog dana ne puknemo ko ona i obrijemo glavu..hahahah...slazem se bas bi trebala na kavu i to vrlo rado=))))
Uvijek je znala da će doći trenutak kad će se odvojiti od njega i kad više neće osjećati ništa od onoga što je držala tako blizu srcu. Znala je da će doći trenutak u kojem će pustiti i krenuti dalje.
Čekala ga je u svom stanu. Nikad se nisu nalazili u njegovom; pretpostavljala je da je to zato što je on našao nekoga u tih godinu dana, koliko su bili razdvojeni.
Nikad nije postavila konkretno pitanje, jer se uvijek bojala odgovora. Ukoliko bi odgovor bio potvrdan, morala bi priznati da je kraj. Nije bila sigurna da li bi je boljelo. Ne želeći provjeravati, nije postavljala pitanje na koje zapravo nije željela čuti odgovor. Kad nisi siguran da želiš znati odgovor, ne pitaš – zlatno pravilo kojeg se uvijek držala.
Tu večer je znala da želi čuti odgovor.
Nije više željela cupkati na mjestu i zatvarati vrata drugim ljudima koji su željeli ući.
Došao je. Nasmijan kao uvijek, duhovit kao uvijek.
Poljubio ju je. Ona se prepustila. Ona je za razliku od njega, već tad znala da je to zadnji put.
On ju je, kao uvijek pitao „Jesi li bila s kim?“
Uzvratila je pitanje.
On „Ja sam prvi pitao!“.
Ona „Sad ćemo se početi ponašati kao djeca?!“
On, ljubeći je „Ja sam prvi pitao…“
Ona „Nisam. Imaš li ti koga?“
On „Imam… i što će biti sad…“
Ona, začudo, ne osjećajući nikakvu bol, samo neku čudnu katarzu „Ništa, ovo je zadnji put.“
On, držeći joj glavu objema rukama : Zašto?“
Ona, smiješeći se u nevjerici : Jer nije u redu… ne želim nekom drugom raditi ono što nisam htjela da se meni radi.. Jesi to radio i meni?“
On „Nikad.. kunem ti se… nikad…“
Ona „zašto onda to sada radiš?“
On „Ako meni nije bitno, zašto je bitno tebi?“
Ona „Nije ti bitno.“
On „Nije. Nikad ti nitko neće biti kao što sam bio ja..“
Ona „Pa gle…“
On „Znam, ni ja nikad više neću naći nekog kao što si ti..“
Ona „Nisam to htjela reći… ali, hvala… naći ću boljeg… ali ovo je zadnji put…“
On, ljubeći je po leđima „Nije zadnji put… reci da nije zadnji put… nije gotovo… ne može biti zadnji put…“
Ona „Zadnji je put…Ne želim da mi se ovo vrati kad ja budem voljela nekog..“
On „Budi sa mnom dok se ne zaljubiš i budeš voljela nekog drugog…“
Ona „Smiješan si…“
Ipak, još taj jedan zadnji put ga je nastavila ljubiti… Ego u njoj joj ipak nije dao mira…
Ona „Je li zgodnija?!“
On „Nije..“
Dira je po kosi… Ljubi je… Gleda je u oči… „Reci da nije zadnji put… Ne može biti zadnji put… Mi se nismo prestali voljeti… „
Ona „Jesmo.. odavno…“
Diže se iz kreveta, pali cigaretu i gleda ga. Muškarac kojeg je ona znala ne bi to radio… Ne bi s nekim pokušavao nešto izgraditi i govoriti bivšoj curi sve što je ona večeras čula…
Muškarac kojeg je ona znala je ne bi molio… Muškarac kojeg je ona znala je bio… muškarac… ne smeće koje je ukradeno vrijeme provodio s drugom i nije ga ni bilo briga…
Dijelovi njene ljubavi i divljenja prema njemu su se lomili i padali…. I pretvarali se u prašinu… obukla se… Bilo je neopisivo koliko je željela da ode… primijetio je : „Tebi se negdje žuri?“
Šutjela je…
On: „Sad ni ne razgovaramo?“
Šutjela je….
On „Ovo je stvarno postalo ono – obavi i idi… „
Ona „Tražili ste – dobili ste!“
Obukao se…
Ona je krenula prema vratima. Otvorila ih je.
Još jednom je bacila pogleda na njega, svjesna da je ovo zadnji, zadnji put da ga gleda u svom stanu, ovako blizu nje; da je zadnji put da osjeća svoj miris na njemu; da je ovo zadnji put.. zadnji put za sve…
Stao je kraj nje…
Jače je otvorila vrata..
Ona „Doviđenja!“
On, zbunjen osmijeh, „Doviđenja!“
Izašao je, počeo se okretati da je pogleda… Nije pričekala, zatvorila je vrata… Bez treska, bez ljutnje…
I on je nestao…
Sve što je osjećala za njega je nestalo… Kao da ga nikad nije bilo…
Napravio je najveću moguću grešku… razočarao ju je.. i pao joj je u očima…
I sve ono što su imali više nije zauzimalo tako veliko mjesto u njenom životu; prema svemu tome nestalo je poštovanja… nestalo je one uzvišenosti u načinu na koji su se voljeli….
Čovjek kojeg je ona voljela više ne postoji. Zamijenio ga je neki drugi… promijenjen na gore… zbunjen i nerealiziran.. lažan i neodlučan…
I nema u njemu ničega što je nekad voljela.
Nasmiješila se i zapalila još jednu cigaretu.
Otpuhujući dim, osjećala se kao Bond, James Bond… The job's done, and the bitch is dead.
Muškarci su poput djece, samo mi si to u početku ne možemo priznati, a oni dosta dobro glume u početku. Ali početak ne traje dugo i maske brzo skliznu.
draga,doslo mi je da placem nakon posta..nikad nisam mogla napisati tu scenu, ali tako..tako si to pogodila...Faca i ja smo imali isti takav kraj i istu takvu pricu..Ja nisam pitala, jer sam se bojala odgovora sve do jednog dana kad sam skupila hrabrosti i pitala..I to je bilo to, i on je nekog imao i tu me razocarao. Ja se vise nisam vidjela u toj prici, unatoc osjecajima..i tipican zenski ego, je li ljepsa od mene, i danas mi odzvanja u mojoj glavi da sam mu izgovorila te rijeci..Rehao je isto..Joj, kadkad je dobro kad zalupis vratima..:-(( pusa
znaaaamm... još mi ta glupa "Je li zgodnija?!" egotripovska rečenica odzvanja u glavi, i ne mogu vjerovat da sam to pitala... Ali iskreno mislim ono što sam napisala, doduše u prenesenom značenju, ali ipak... The job's done, and the "bitch" is dead... :) svaka nova ljubav uvijek je veća od one prošle...
znaaaamm... još mi ta glupa "Je li zgodnija?!" egotripovska rečenica odzvanja u glavi, i ne mogu vjerovat da sam to pitala... Ali iskreno mislim ono što sam napisala, doduše u prenesenom značenju, ali ipak... The job's done, and the "bitch" is dead... :) svaka nova ljubav uvijek je veća od one prošle...
ma skroz si pogodila, a ja sam to tocno prozivjela..i naucila jos jednu zivotnu lekciju. Znas onu,sad znam za drugi put. Da,kadkad nesto moras izgubiti da bi dobio..a ako je to nesto sto si izgubio bilo lose ostaje samo nada i vjera u bolje dane..
hehe,ali ta recenica je li ona zgodnija jednostavno pun pogodAK..mozda je to cak bila ta kljucna recenica,kad nahranis ego znas da sad mozes mirno otici...
Gledam ovu našu vladu. Čitam novine. Gledam vijesti. Visim na internetu.
Visoko sam obrazovana žena, u 20-ima, radim, imam stan, živim sama. I jedva rastežem plaću od mjeseca do mjeseca.
I ne mogu da se ne zapitam – kako žive četveročlane obitelji, kojima djeca sad idu u školu, otkud novac za knjige, odjeću, hranu, izlete i ne znam što još ne. I gledam ljude kako se bore, kako preživljavaju s kreditima, karticama, kako rade od jutra do mraka.
I onda opet gledam malo našu vladu (namjerno pišem malim slovom).
Ljudi nemaju za ratu kredita za auto, nemaju za benzin – auti naše gospode iz vlade, satima rade na mjestu, kako bi gospoda nakon dana u kojem su donijeli niz zakona koje će iznova prepravljati sjela u klimatizirane aute…
Gledam ljude koji nemaju za kruh i koji se pitaju kako će progurati ovu zimu… onda pogledam platnu listu i vidim stavku „Poseban porez“.
Onda opet pogledam pa vidim stavku „PDV – 23%“ .
Onda ponovno pogledam u našu vladu – Pri uvođenju „posebnog poreza“ zgodno su zaboravili na one koji mlate najveće pare (svaka čast njima, ali ipak …. ) .. ali bez straha, dragi građani, sad će oni brzo to izmijeniti…
Pušenje?
Zakoni o umjetnoj oplodnji?
Ma bez straha, izmijenit će i to, malo su se zabunili.. oni to baš i ne znaju raditi.. tko će sad misliti na sve detalje… Srljaju kao guske u maglu ... (zgodan citat, jel da? )...
Gade mi se ti ljudi i stvari koje rade. Gade mi se cifre koje se njima pojavljuju na platnim listama. Gdje žive ti ljudi, šta rade ti ljudi? Voljela bih da samo jedan mjesec žive s 4000 kuna, da im djeca kreću u školu, da je frižider prazan, da treba platiti režije, komunalije i kabelsku, a da im netko lupi porez od 2-4% na to što su oni zaradili…
Nevjerojatno mi je da nas vode ovakvi ljudi, a mi smo svi letargični prema svemu. Oni se ponašaju kao da se igraju – kako ćemo, lako ćemo; nema novaca? ma dat će građani!! - , a mi šutimo. I ponašamo se kao pijani milijarderi…. Dići ćete PDV, bit ćemo zemlja s najvećim PDV-om u svijetu?! Ma može, uzmite! Uvest ćete poseban porez i skidati nam s plaće za koju se krvimo mjesec dana i koja je prosječno 10 puta manje od plaća ekipe iz vlade ( od koje smo svi vjerojatno veći intelekti i potencijali) ? Ma može, samo uzmite.. gladovat ćemo… Zajedno s penzionerima ćemo prekapati po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama… skupljat ćemo staro željezo i prodavati ga..
A gospoda poput Ministar – koje – poglavlje – Jandroković, Ministar-nije-to-sveta-krava Milinović, Predsjednica-ne-znam-tko-tu-pije-a-tko-plaća- Kosor će voditi našu zemlju, i vjerojatno biti u šoku pri sljedećem istraživanju o odljevu mladih mozgova iz zemlje…
A najbolja fora je kad se hvale kako upravo mijenjaju zakon kojeg su donijeli prije svega par mjeseci.Umjesto da priznaju pogrešku, da nemaju pojma šta rade oni se hvale.Zakon se donosi da živi i provodi se, a ne da se mijenja kak se Kremenko(čitaj:Milinović),u ovom slučaju, sjeti.
a uz ovakvu situaciju tv i novine su sredstva koja izbjegavam...od vlade do svega..uvijek isto, prica im se mijenja a problem se nikad ne rijesava..umorna od slusanja...kadkad je najbolje ignorirati stvari...aaah tome dobro dode ovaj fiktivan svijet =))
aaa i da te pozdravim napokon =)) obradovao me tvoj kom =))
anyway onaj br.sto sam prevrtala po rukama...bolje da sam ga ispustila odmah...nismo se klikli..hehe =))poceh se smijati na sve vise...kissy najveci =)
Eh, pa godišnji završili, svi se vratili u urede.. još eventualno koji bijeg preko vikenda na more...
Na moru je bilo fantastično... Red sunčanja.. red kupanja.. red kavica... pa malo turnira u muškoj odbojci na pijesku
pa onda ispočetka...
U Zagrebu me sve dočekalo kako sam ostavila, pa sam samo nastavila po starom...
A imala sam velike planove kako ću na godišnjem razbistriti glavu, razmotriti dosadašnje događaje i situacije i onda u Zagrebu flip the switch, i u bolji život s novim odlukama i situacijama.
Naravno da se to nije dogodilo. Naravno da na moru nisam razmišljala o bilo čemu, kamoli se opametila.. Dapače, mislim da sam od sve one količine svježeg zraka, mora i prevelikog izlaganja suncu i potpune moždane neaktivnosti malo i poglupila..
Pa sam se jednostavno prepustila struji i otplovila dalje po starom, dobrom običaju...
Bivši i dalje je bivši.. ali sve bliži i bliži.. Imala sam osjećaj da nismo mogli dočekati da se vidimo nakon mojih odlazaka na more.. I sve nekako postaje intenzivnije ... Ali praznog mozga, kakva još uvijek jesam.. samo puštam stvari da se izrazvijaju kako god žele..
Najbolju stvar sam ostavila za kraj:
U petak poslije posla, jednog divnog sunčanog popodneva u kolovozu, dan prije odlaska na godišnji, imala sam prometnu... Naime, zabila sam se u murjakinju...koja se nije mogla odlučiti bi li lijevo ili ravno... Eto... naravno da je stvar rezultirala ogromnom cifrom za popravak mog auta... i ogromnom kaznom za mene... a ne za nju... jer nema veze što ona ne samo da ne zna voziti, što se nećka kojim putem krenuti, i ovo joj je već 2. put taj mjesec... ona je i murjakinja.. a ja bih valjda trebala čitati misli....
i onda se pitaju zašto su nastali svi ti silni vicevi o glupim murjacima... eh... ali ostatak zvuči sasvim ok, pravo ljetno pranje mozga, šta tome uopće fali?
"umirati na ovom svijetu nije teško, stvoriti život daleko je teže"
Ja sam... se nekako izgubila u ovom svijetu....ovim se pokušavam vratiti k sebi.. malen korak za čovječanstvo, ali oogroman za mene...
u slučaju nečeg -
jsb007ndgirl@yahoo.com
